Opravdanost učestale upotrebe instituta svjedoka saradnika koji je u našem krivičnom zakonodavstvu ustanovljen 2009. godine kao i njegovi efekti upravo se testiraju ovih dana, kroz aktuelne slučajeve istraga za milionske pronevjere u budvanskoj opštini. Iako su u stručnoj i laičkoj javnosti mišljenja na ovu temu podijeljena, evidentno da primjena ovog instituta daje ozbiljne rezultate. Inače, institut svjedoka saradnika isključivo se veže za djela iz oblasti organizovanog kriminala i ustanovljen je odredbom člana 125 Zakonika o krivičnom postupku. Sam sadržaj odredbe ukazuje da se ovaj institut može primijeniti na lica protiv kojih je podnijeta krivična prijava ili se vodi postupak za krivično djelo organizovanog kriminala.
Uslove pod kojima državni tužilac može dati predlog sudu da se kao svjedok sasluša pripadnik kriminalne organizacije, odnosno kriminalne grupe koji na to pristane – svjedok saradnik, advokat Dušan Lukšić za „Dan” objašnjava da je to podrazumijeva lice protiv koga je podnijeta krivična prijava ili se vodi krivični postupak za djelo organizovanog kriminala. Predviđeno je da to lice ponudi iskaz i dokazi koje će sudu znatno doprinijeti dokazivanju krivičnog djela i krivice učinilaca ili pomoći otkrivanju, dokazivanju i sprečavanju drugih krivičnih djela kriminalne organizacije, odnosno kriminalne grupe i da je značaj njegovog iskaza za dokazivanje krivičnih djela i krivice ostalih učinilaca prevladavajući od štetnih posledica krivičnog djela koje mu se stavlja na teret. Tužilac, kako ističe Lukšić, takav predlog može da podnese do završetka glavnog pretresa i on mora da sadrži činjenice i podatke na osnovu kojih će sud donijeti rješenje o određivanju statusa svjedoka saradnika. Sve to zahtijeva, kako od strane tužilaštva koje inicira, tako i od strane sudskog vijeća koje donosi odluku, izuzetnu stručnost i opreznost, posebno pri suptilnoj procjeni da li je značaj iskaza za dokazivanje krivičnog djela pretežniji od štetnih posledica djela koje se svjedoku saradniku stavlja na teret – navodi Lukšić.
Ono što, kako kaže, posebno treba istaći je činjenica koja je takođe zakonom regulisana da svjedok saradnik ne može biti lice za koje postoji osnovana sumnja da je organizator ili vođa kriminalne organizacije, odnosno kriminalne grupe.
– Na ovakvom iskazu se može zasnovati sudska odluka, mada bi i ovakav iskaz trebalo potvrditi i potkrijepiti makar još nekim materijalnim dokazom ili nekom činjenicom koja bi išla u prilog tvrdnjama iz iskaza svjedoka saradnika, a što je regilisano članom 132 Zakonika o krivičnom postupku da „sud ne može neko lice oglasiti krivim samo na osnovu dokaza svjedoka saradnika”.
Advokat podsjeća i na određena načela krivičnog prava među kojima je načelo prava na odbranu. Ovo načelo podrazumijeva da svaki okrivljeni (a svjedok saradnik je u startu nužno osumnjičeni ili okrivljeni ) ima pravo da izabere način na koji će pružiti odbranu, a samim tim i da izabere da li će biti svjedok saradnik. Niko ne nameće ovaj status nikome, već bi on trebalo da predstavlja slobodnu volju okrivljenog, sa svim prednostima i manama koje ovaj institut može da mu donese.
Univerzitetski profesor kriminolog Velimir Rakočević ističe značajnom odredbu koja pozicionira svjedoka saradnika. Zakon izričito zabranjuje da svjedok saradnik bude osoba za koju postoji osnovana sumnja da je organizator ili vođa kriminalne organizacije. Svjedok saradnik ne može biti oslobođen od dužnosti svjedočenja, on mora položiti zakletvu i mora dati iskaz o svemu što mu je poznato i ništa ne smije prećutati.
Rakočević podsjeća da vijeće nadležnog suda donosi rješenje kojim se osumnjičeni ili okrivljeni određuje kao svjedok saradnik.
– U tom aktu se navodi da se protiv svjedoka saradnika neće pokrenuti ili nastaviti krivični postupak, ali se navodi i priroda i sadržaj saradnje koju će pružiti svjedok saradnik kao i uslovi pod kojima se rješenje može ukinuti. Kad sud utvrdi da je svjedok saradnik dao iskaz u skladu sa predviđenim pravilima, državni tužilac odbacuje krivičnu prijavu ili odustaje od krivičnog gonjenja zavisno od faze postupka – ističe Rakočević.
Podsjeća da je važno naglasiti da sud ne može bilo koju osobu oglasiti krivom samo na osnovu iskaza svjedoka saradnika, jer bi u protivnom to predstavljalo zloupotrebu instituta.
I pored ovih ugrađenih brana, brojni su argumenti koje kritičari iznose i prema primjeni instituta svjedoka saradnika. Ključni argumenti protiv, kako navodi Rakočević, su da ovaj institut narušava princip pravne sigurnosti i jednakosti učesnika u krivičnom postupku.
VJ.DAMJANOVIĆ